
Tržište rada se menja brže nego ikada. Škole i univerziteti i dalje obrazuju mlade za svet koji polako nestaje.
Student ekonomije koji je završio fakultet pre samo pet godina možda nikada nije koristio alat baziran na veštačkoj inteligenciji. Danas isti student za nekoliko sekundi može dobiti finansijsku analizu, napisati poslovni izvještaj ili pripremiti prezentaciju – koristeći generativnu AI. To ne znači da je stekao znanje. Ali znači da se način na koji učimo, radimo i donosimo odluke nepovratno promenio.
22% radnih mjesta biće transformisano do 2030.
Prema Future of Jobs Report 2025 Svetskog ekonomskog foruma, do 2030. godine biće transformisano oko 22% današnjih radnih mjesta. Otvoriće se oko 170 miliona novih pozicija, ali će 92 miliona postojećih nestati ili se radikalno promeniti. Gotovo 40% ključnih kompetencija zaposlenih zahtevaće prilagođavanje.
Ono što je bitno razumjeti: AI uglavnom ne ukida profesije – ukida rutinske zadatke unutar tih profesija. Ekonomisti, bankari, pravnici i profesori neće nestati. Ali način na koji rade – hoće.
Bankar koji ne zna koristiti AI biće zamijenjen bankarom koji zna
Ovo nije metafora – to je već stvarnost. U supply chain financiranju i faktoring poslovanju, AI alati danas analiziraju kreditni rizik, detektuju anomalije u lancima plaćanja i grade scenarije koji bi nekad zahtijevali čitav tim analitičara. Pitanje nije hoće li AI ući u bankarstvo. Pitanje je ko će znati upravljati tim alatima – i ko neće.
Najveća vrednost u budućem tržištu rada biće u sposobnosti analize, donošenja odluka i razumijevanja konteksta – ne u izvršavanju standardnih operacija koje algoritam može obaviti brže i jeftinije.
AI pismenost: četvrta pismenost 21. veka
Uz
čitalačku, matematičku i digitalnu pismenost, AI pismenost postaje novi
standard. Ona ne znači znati programirati AI modele – znači razumeti
kako funkcionišu, prepoznati njihova ograničenja i kritički vrednovati
rezultate koje generiraju.
Upravo ovo pokušavamo implementirati na predavanjima na FH Salzburg i
drugim fakultetima u Beču – ne kao tehnički kurs, već kao novu osnovu
finansijskog razmišljanja.
Austrija i Švajcarska: integracija umesto straha
Austrija
kroz nacionalnu AI strategiju integriše vještačku inteligenciju u
obrazovni sistem i jača celoživotno učenje. Švajcarska, kroz institucije
poput ETH Zürich i EPFL, razvija interdisciplinarne programe koji
spajaju ekonomiju, tehnologiju i etiku – i to ne kao izborni predmeti,
već kao srž kurikuluma.
Zajednički nazivnik: AI se ne tretira kao prijetnja, već kao alat koji treba savladati.
Gde je Zapadni Balkan?
Za region Zapadnog
Balkana ovo nije akademska rasprava – ovo je pitanje konkurentnosti. Ako
Srbija, Bosna i Hercegovina i susedne zemlje ne moderniziraju obrazovne
programe u skladu s ovim promenama, riskiramo da postanemo izvoznici
talenta umjesto korisnici tog talenta kod kuće.
Reforma obrazovanja više nije pitanje modernizacije – ona postaje pitanje dugoročne ekonomske pozicije regiona. Najveći rizik nije to što će AI zamijeniti radnike. Najveći rizik je da će druge države obrazovati generacije koje će AI koristiti bolje od nas.
Obrazovanje budućnosti nije pitanje tehnologije – pitanje je vizije
Cilj
obrazovanja nikad nije bio naučiti što više činjenica – bio je razviti
ljude koji znaju razmišljati, prilagoditi se i stvarati vrijednost. AI
tu logiku ne mijenja. Samo je ubrzava.
Pitanje koje trebamo postavljati nije „hoće li AI zameniti naše studente?“ Pitanje je: „da li ih mi pripremamo za svet u kojem će AI biti svuda?“